[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Poticanje zdravog psihofizičkog razvoja djece kroz igru

[/av_textblock]

[av_one_full first min_height=” vertical_alignment=” space=” custom_margin=” margin=’0px’ padding=’0px’ border=” border_color=” radius=’0px’ background_color=” src=” background_position=’top left’ background_repeat=’no-repeat’ animation=” mobile_display=”]
[av_image src=’http://cuvarkuca.com/wp-content/uploads/2018/02/Poticanje-zdravog-psihofizičkog-razvoja-djece-kroz-igru.jpg’ attachment=’3235′ attachment_size=’full’ align=’center’ styling=” hover=” link=” target=” caption=” font_size=” appearance=” overlay_opacity=’0.4′ overlay_color=’#000000′ overlay_text_color=’#ffffff’ animation=’no-animation’][/av_image]
[/av_one_full]

[av_hr class=’invisible’ height=’40’ shadow=’no-shadow’ position=’center’ custom_border=’av-border-thin’ custom_width=’50px’ custom_border_color=” custom_margin_top=’30px’ custom_margin_bottom=’30px’ icon_select=’yes’ custom_icon_color=” icon=’ue808′ font=’entypo-fontello’]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]
Kao što dijete ima potrebu za hranom i ljubavlju ima potrebu i za igrom, a nezadovoljenje bilo koje od tih potreba može biti štetno za psihofizički, emocionalni ili socijalni razvoj djeteta.

U djetinjstvu se igra i učenje isprepliću pa je igra oblik i sredstvo odgoja djeteta. U velikoj mjeri igrom dijete razvija intelektualne sposobnosti, apstraktno mišljenje, logičko zaključivanje, a igra potiče usvajanje pojmova i simbola.

Uz pomoć igre djeca upoznaju svijet, skupljaju životna iskustva, usvajaju norme ponašanja te stječu komunikacijske vještine i uče suradničko ponašanje.

Ma koliko se dijete voljelo igrati samo ili uživalo u zajedničkim igrama s roditeljima, njegovi vršnjaci su mu nezamjenjivi partneri u igri. Ono kroz igru s drugom djecom emocionalno sazrijeva i stječe prijatelje. I konflikti koji u takvim igrama nastaju nužan su i potreban dio djetinjstva jer rješavanjem sukoba dijete razvija svoje socijalne vještine.
[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]
Igra predškolskog djeteta može se opažati s obzirom na dvije razine:

1. Spoznajna razina igre:

• funkcionalna igra – vrsta igre u kojoj dijete nešto koristi ili isprobava i tako razvija svoje sposobnosti (funkcije)
• konstruktivna igra – igra u kojoj se dijete služi predmetima i barata njima s namjerom da nešto stvori
• igra pretvaranja/simbolička igra – vrsta igre u kojoj djeca koriste predmet ili osobu kao simbol nečega drugoga te u kojima dijete proživljava svijet odraslih. U ovom obliku suradničke igre djeca mogu zamišljati i svoje i tuđe emocije u različitim izmišljenim odnosima i scenarijima. Upravo stoga, ovaj tip igre osobito poticajno djeluje na razvoj djetetovih socijalnih vještina i emocionalnog izražavanja.
• igre s pravilima – igre koje se igraju prema unaprijed poznatim pravilima i ograničenjima pomoću kojih dijete razvija samokontrolu.

1. Društvena razina igre:

• promatranje – gledanje drugih kako se igraju bez uključivanja u igru
• samostalna igra – samostalno i nezavisno igranje bez pokušaja približavanja drugoj djeci
• usporedna igra – vrsta igre u kojoj se djeca igraju jedno pokraj drugog i sa sličnim materijalima, ali bez stvarnog druženja ili suradnje
• suradnička igra – igra u grupi koja je nastala radi obavljanja neke aktivnosti ili postizanja nekog cilja, a postupci djece su usklađeni.

Djeca predškolske dobi pokazuju i individualne razlike u stilu igre pa su neka sklonija konstrukciji i građenju – njihova igra povezana je sa svojstvima materijala s kojim se igraju (oblikovanje, građenje, nizanje), a druga pak simbolici i dramatizaciji (materijal s kojim se igraju podrška im je za stvaranje priča i socijalnih interakcija). U igri neke djece prisutna su oba stila, a kako rastu počinju preferirati određeni stil.

S dobi djeteta povećava se složenost i kreativnost igre i sve više kroz igru djeca uče kako rješavati konfliktne situacije, izražavati emocije na prihvatljive načine te uskladiti vlastite i tuđe potrebe. Takva ponašanja dijete najbolje „uvježbava“ putem igre pa je vrlo važno da igra bude dio svakodnevnog života djeteta.

Dječja igra s obzirom na dob

Dijete se započinje igrati već u dojenačkoj dobi. U tom razdoblju igra je funkcionalna i sastoji se od jednostavnih mišićnih pokreta koji se ponavljaju, bilo da dijete pri tome koristi ili ne koristi neke predmete. Npr. djeca tresu zvečkom, skaču gore-dolje, guraju loptu, povlače igračke koje sviraju, bacaju predmete na pod te na taj način upoznaju svoje tijelo i svijet oko sebe.

Oko druge godine pa nadalje dijete počinje uočavati svoju okolinu. Sposobnost zamišljanja i maštanja omogućuju mu da stvari i predmeti poprime neko drugo značenje pa npr. posloženi stolci jedan iza drugog mogu poslužiti kao vlak, ormar kao dizalo, komadići papira kao novac i sl. (igra pretvaranja/simbolička igra).
[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]
Igra pretvaranja najviše je zastupljena u dobi od 4. do 6. godine kada dijete počinje uvježbavati i određene uloge što mu daje priliku da upozna ljude oko sebe iz drugačije perspektive. Tako u igri dijete postaje medicinska sestra, mama, tata, vozač, policajac i sl. Potrebno je stoga djetetu omogućiti različita iskustva koja će izražavati putem simboličke igre te će na taj način proraditi svoja emocionalna iskustva, učiti kako se uživiti u tuđu perspektivu te razvijati vještine potrebne za rješavanje problema.

U ovom razdoblju djeca se jako vole igrati uloga različitih junaka koji imaju moć i sposobnosti koje predstavljaju ono najbolje u ljudskoj prirodi (dobri su, mudri i neustrašivi, brzi, jaki i mogu riješiti svaki problem, uvijek znaju što je ispravno i svi žele biti njihovi prijatelji).

Vrlo je važno imati razumijevanja za ovakvu vrstu dječje igre i ne pokušavati uvjeriti dijete kako su neke stvari nemoguće ili pretjerane. Naime, djeca kroz poistovjećivanje s junacima razvijaju osjećaj vlastite važnosti i moći.

Nakon pete godine djeca sve češće pokazuju interes za sudjelovanje u različitim igrama s pravilima. Primjer takve igre su igre poput skrivača, graničara te društvene igre poput “Čovječe ne ljuti se” ili “Memory”. Djeca kroz ovakve igre uče da su u životu nužna pravila, uče kako ih poštivati te kako se nositi s uspjehom, ali i neuspjehom.

Igra kao poticaj zdravog psihomotornog razvoja djece u našem vrtiću

• U igri dijete čini ono što u životu ne prihvaća baš rado kao obvezu. Ako neku aktivnost koja nam je bitna da je dijete izvršava provedemo kroz igru ima mnogo veće odgojne efekte od svih drugih metoda i strategija kojima se koristimo u odgoju djece (npr. pospremanje igračaka možemo pretvoriti u igru pospremanja palube gusarskog broda).
• S velikom pozornosti pratit ćemo sadržaj dječje igre jer djeca upravo kroz igru pretvaranja često izražavaju svoje osjećaje, poput straha ili ljutnje te kroz igru “pričaju” o svojim problemima, brigama i svojem viđenju svijeta oko sebe. Djeca u predškolskoj dobi često teško uspijevaju riječima opisati što sve osjećaju ili što im se dogodilo pa igra može biti dobar i lakši način da djeca izraze mnoge stvari.
• Jedna od važnih funkcija igre u predškolskoj dobi je prorada emocionalnog iskustva putem igre, stoga ćemo djeci omogućiti preuzimanje raznolikih i novih uloga u igri uz potpuno preuređenje prostora vrtića i veliku količinu novih materijala za igru.
• Poštivat ćemo preferencije djece u stilu igre pa će djeca sama moći birati žele li u većoj mjeri sudjelovati u igrama koje se odnose na konstruiranje i građenje ili pak igrama kojima je u osnovi simbolika i dramatizacija.
• Kroz igru ćemo poticati kreativnost, istraživačke aktivnosti, spoznajni razvoj djece, razvoj apstraktnog i logičkog mišljenja, usvajanje socijalnih vještina, prosocijalnog ponašanja, izražavanje emocija na prihvatljive načine te poticanje pozitivne slike o sebi.

Savjeti roditeljima:

•  nemojte zaboraviti sve bitne funkcije dječje igre u predškolskom razdoblju
• svakoga dana odvojite vrijeme za igru s djetetom
• neka to bude vrijeme u kojem će vaša pažnja biti rezervirana isključivo za dijete
• koristite društvene igre za zabavu i druženje cijele obitelji
• naučite dijete da prihvati i pobjedu i poraz kao normalan dio igre i aktivnosti
• igra može biti i zajedničko izmišljanje priča s djecom i to tzv. “priča pozitivnog modela”, koje govore o onome što se djeci događa i što ih brine u svakodnevnom životu. U takvim pričama glavni lik koji je sličan Vašem djetetu postaje model u koji se dijete može ugledati u rješavanju svojih problema, razumijevanju svojih osjećaja i oblikovanju svoga ponašanja. Lik iz priče može i ne mora biti nagrađen na kraju priče, ali on je uvijek sam sobom zadovoljan zbog svojih uspjeha.
• ukoliko Vam možemo pomoći savjetima kako organizirati igru djeteta i kod kuće slobodno nam se obratite.

Autorica: Sandra Smiljić, psiholog
[/av_textblock]